Dom
Ne volim kad mi zaviruju u dom,
pa ih puštam da dugo slute
koje su nam boje zavese
koliko često vodimo ljubav...
koliko često vodimo ljubav...
izvor: weheartit |
Ne volim kada mi zaviruju u dom,
pa ih puštam da dugo slute
pored koga legnem
dok se tama lagano spušta,
dok se tama lagano spušta,
sa kim spavam
ko se kraj mene budi.
Uzbuđuju me njihova nagađanja,
tanke slutnje koje se cepaju
čim naiđe prvi dašak vetra,
svi njihovi pokušaju nisu ni blizu
istine.
Ne volim kada mi zaviruju u dom,
želim da njegov miris zadržim samo za nas,
da škripanje parketa
nikada ne čuje tuđe uho.
Želim da te sakrijem ispod teškog jorgana,
da te ušuškam među svoje grudi,
da te nikada ne ukradu
neke tuđe ruke.
Ne volim kada mi zaviruju u dom
niko osim mene nema pravo
da gleda u tvoje snene oči
i razbarušenu kosu,
da dodiruje tvoje nago telo
još uvek toplo od sna.
Ne volim kada mi zaviruju u dom,
pa ih puštam da dugo slute
koje su nam boje zavese,
koliko često vodimo ljubav,
ko kuva prvu kafu.
Ne volim kada mi zaviruju u dom,
kad nagađaju i tračare
pa prenosi laži o meni
o tebi
o nama.
Ne volim kad mi zaviruju u dom,
kad među svoja četiri zida
osetim tuđe prisustvo.
Varaju se kad misle da je ta kuća
moj dom,
da su mi važne silne sobe i raskoš,
skupe vaze i jeftine noći.
Moj jedini dom si ti.
Comments
Post a Comment